Kako stvoriti jednake prilike za zapošljavanje osoba s invaliditetom? Ne samo mogućnost da dobiju posao, već i potrebnu podršku, primjerene uvjete rada i plaću koja omogućuje dostojan život? Upravo je to bilo jedno od ključnih pitanja webinara „A Decent Income from Work for All Disabled People“ (Dostojan prihod od rada za sve osobe s invaliditetom), koji je 1. rujna organizirala Europska mreža za neovisno življenje (ENIL), a na kojem je Savez udruga osoba s invaliditetom imao prilike sudjelovati.
Od ‘posebnih’ rješenja prema stvarnoj inkluziji
O temi su govorili predstavnici Europske mreže za neovisno življenje (ENIL), koja okuplja osobe s invaliditetom i njihove organizacije te zagovara pravo na neovisno življenje i uključivanje u zajednicu kao i predstavnik Europskog foruma osoba s invaliditetom (EDF), krovne europske organizacije koja zastupa interese osoba s invaliditetom. Uz druge, o iskustvu na tom području govorila je predstavnica ASEE, europske krovne organizacije za podržano zapošljavanje te Katrin Langensiepen, zastupnica u Europskom parlamentu koja se bavi pravima osoba s invaliditetom.
Svi se slažu : pristup tržištu rada ne smije značiti stvaranje paralelnog sustava rada samo za osobe s invaliditetom. Naglašavaju da takvo odvojeno zapošljavanje nije dobro dugoročno rješenje ako znači da osobe s invaliditetom rade u posebno organiziranim sustavima, izvan otvorenog tržišta rada. Takvi modeli održavaju odvajanje. Osoba jest zaposlena, ali često ima manje mogućnosti za napredovanje, razvoj karijere i ostvarivanje jednakih radnih prava. Umjesto u stvaranje posebnih radnih mjesta samo za osobe s invaliditetom, sugovornici zagovaraju se da se javna sredstva usmjeravaju na podršku pri zapošljavanju na otvorenom tržištu rada. Ona bi se odnosila na sve usluge koje bi osoba s invaliditetom mogla trebati na radnom mjestu: od radnog asistenta, prilagodbe radnog mjesta, dodatne edukacije ili podrške poslodavcu.
Podrška koja omogućuje, a ne zamjenjuje rad
Koncept tzv. ‘podržanog zapošljavanja’ je i preporuka Europske komisije za stvarnu inkluziju osoba s invaliditetom na tržište rada. U svom izvješću (ESDE 2026) opisuje ga kao pristup koji osobama s invaliditetom pomaže pronaći i zadržati plaćeni posao, a uključuje individualno i profesionalno usmjeravanje, pomoć u traženju posla, te stalnu individualiziranu podršku i radniku i poslodavcu, prilagodbu radnog mjesta i radnih zadataka prema sposobnostima i potrebama osobe, pri čemu je važna uloga radnog asistenta kao osobe koja pruža podršku radniku na radnom mjestu.
Talijanski EMERGO kao primjer dobre prakse
Kao pozitivan primjer koji najbolje ostvaruje koncept izdvojena je Italija. U Milanu se više od 20 godina provodi program EMERGO. Radi se o cijelom sustavu mjera i mreži usluga. Projekt povezuje osobu s invaliditetom, stručni tim, socijalne/zdravstvene službe i poslodavca te oni svi zajedno traže način da zaposlenje osobe s invaliditetom funkcionira.
Kako to izgleda u praksi? Polazi se od osobe s invaliditetom koja dobiva individualizirani plan i tome odgovarajuću razinu podrške. Procjenjuju joj se sposobnosti, iskustvo i profesionalni interesi. Zatim joj se razvijaju kompetencije te traži poslodavca. Sukladno potrebama prilagođava joj se radno mjesto. Poslodavac dobiva financijski poticaj, a osoba s invaliditetom podršku kako bi se zaposlenje održalo. 
U odnosu na klasične programe zapošljavanja EMERGO je zanimljiv jer ne pokušava pripremiti osobu s invaliditetom za posao i onda je prepustiti tržištu. On traži i odgovarajućeg poslodavca i prilagodbu radnog okruženja. Daju se financijski poticaji za zapošljavanje, ali se financiraju i pripravničke, stručne prakse, savjetovanje poslodavaca, pomagala i prilagodba radnog mjesta te se stvara posebno organizirano okruženje za učenje i uključivanje osobe na radnom mjestu. U pojedinim mjerama program uključuje i trening zaposlenika, mentora na radnom mjestu, a čak i kolega koji rade s osobom s invaliditetom. EMERGO dakle ne završava zapošljavanjem već mu je cilj da osoba ostane na poslu.
Osim Italije, uspješne programe zapošljavanja osoba s invaliditetom provode i Belgija (DiversiCom) te Austrija (NEBA). Svi oni imaju zajedničku značajku da kompetencije osobe stavljaju u prvi plan, a invaliditet se promatra kroz potrebe za podrškom i prilagodbom.
Gdje je u svemu tome Hrvatska?
U Hrvatskoj postoji niz mjera kojima se potiče zapošljavanje osoba s invaliditetom. U njihovu provedbu uključeni su Hrvatski zavod za zapošljavanje (HZZ) i Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (ZOSI).
Jedna od osnovnih mjera HZZ-a je potpora za zapošljavanje, subvencija dijela plaće koju dobiva poslodavac za zaposlenu osobu s invaliditetom. Za osobe s invaliditetom potpora za puno radno vrijeme u 2026. godini iznosi od 680 do 970 eura mjesečno uz poreznu olakšicu, odnosno od 790 do 1.130 eura bez porezne olakšice, ovisno o razini obrazovanja. Potpora se može odobriti na 12 ili 24 mjeseca.
ZOSI pak ima širi sustav poticaja za poslodavce koji zapošljavaju osobe s invaliditetom ali i za samozapošljavanje te integrativne i zaštitne radionice. Poticaji, među ostalim, uključuju subvenciju plaće, sufinanciranje obrazovanja, prilagodbu radnog mjesta i uvjeta rada, troškove stručne podrške te potporu za uvođenje novih tehnologija. Cilj nije samo potaknuti zapošljavanje, nego i omogućiti osobi da posao može obavljati pod uvjetima koji odgovaraju njezinim potrebama.
Osim poticaja, Hrvatska ima i kvotni sustav zapošljavanja osoba s invaliditetom. Poslodavci koji zapošljavaju najmanje 20 radnika morali bi zaposliti osobe s invaliditetom u visini od 3 posto ukupnog broja zaposlenih. Primjerice, poslodavac s 50 zaposlenih mora ispuniti kvotu od 2 osobe s invaliditetom, dok poslodavac sa 100 zaposlenih mora imati 3 osobe s invaliditetom. Kvota se ne mora ispuniti isključivo izravnim zapošljavanjem. Zakon predviđa i tzv. zamjensko ispunjenje kvote, primjerice kroz određene oblike poslovne suradnje s osobama s invaliditetom koje se samozapošljavaju ili s integrativnim i zaštitnim radionicama.
Kako se mjere za zapošljavanje osoba s invaliditetom koriste u praksi pokazuju i brojke. Prema izvješću HZZ-a, u prvih šest mjeseci 2026. godine posredovanjem Zavoda zaposleno je više od dvije tisuće osoba s invaliditetom.
Prema podacima iz 2025. godine, broj zaposlenih osoba s invaliditetom u tri se godine gotovo udvostručio. S 11.000 u 2022. na gotovo 22.000 u 2025. godini.
Rast je vidljiv, ali situacija i dalje nije idealna. Na to upozorava i Izvješće Europske komisije za Hrvatsku. Prema njemu, jaz u zaposlenosti osoba s invaliditetom u Hrvatskoj u 2025. godini iznosio je 39,7 postotnih bodova, dok je na razini Europske unije iznosio 24,2 boda. Iako se hrvatski jaz smanjio u odnosu na prethodnu godinu i dalje je među najvećima u Europskoj uniji.