SUOIGS ove godine obilježava 50 godina postojanja i jednako toliko godina borbe za grad bez prepreka. Od prvih zahtjeva za uklanjanjem arhitektonskih barijera do danas cilj je ostao isti: omogućiti osobama s invaliditetom da se slobodno kreću gradom. Naša arhiva bogata je člancima iz novina koji to pokazuju.
Povodom Europskog tjedna mobilnosti, koji se obilježava do 22. rujna, obišli smo s predsjednikom SUOIGS-a Drenom Dobrenićem središte Siska iz perspektive osobe koja se gradom kreće u invalidskim kolicima. Napravili smo mali test: pratili smo lokacije koje se u članku iz 2008. godine spominju kao nedostupne i usporedili koliko se situacija danas promijenila.
Je li grad danas pristupačniji?
Lokacija iz naslova članka pokazuje koliko je put do pristupačnog grada dug. Iako je sisačka pošta u međuvremenu promijenila lokaciju i iako su u međuvremenu propisi o pristupačnosti postali detaljniji, pošta je osobama u invalidskim kolicima i dalje, zbog stepenice, ostala nepristupačna.
‘Jednako kao i 2008. i dalje ovisim o drugim ljudima da mi obavljaju poslove.’, kaže Dren Dobrenić dok skrećemo prema Fini. Članak iz naše arhive navodi ju kao jedno od nedostupnih mjesta. ‘Ovdje je situacija nešto drugačija’, objašnjava Dren: ‘Postoji gusjeničar za kolica, ali se rijetko koristi i treba postojati osoba koja njime zna upravljati. Puno mi je jednostavnije računati na pomoć drugih da umjesto mene obave poslove.’
Fina nije jedina s ovakvim problemom, ističe predsjednik SUOIGS-a. Postojanje lifta za svladavanje stepenica samo po sebi ne znači da je lokacija pristupačna. Ako osoba ne može samostalno koristiti rješenje koje joj je namijenjeno, pristupačnost ostaje samo formalna.
Šetnja gradom po lokacijama iz članka vodi nas do zgrade Županijskog i Općinskog suda. Konačno nailazimo na pozitivnu promjenu. Stepenice na ulazu su iste kao i prije 18 godina, ali je u međuvremenu je sa stražnje strane osigurano pristupačno rješenje za osobu u kolicima.
Pozitivan primjer navodi nas da test pristupačnosti proširimo i na lokacije koje članak ne spominje. Skupljamo pozitivne primjere :sisačka knjižnica sa funkcionalnim liftom za kolica kao i unutarnjim liftom koji vodi do drugog kata te susretljivi zaposlenici.
Predsjednik SUOI GS naglašava da pristupačnost nije samo rampa na ulazu, niti je ona samo pitanje može li osoba ući u zgradu: ‘Ona je cijeli niz kretanja koja moraju biti dostupna od nogostupa, do pješačkog prijelaza, do kretanja unutar zgrade. Ako je samo jedan dio nepristupačan, osoba nije samostalna u kretanju.’
Novouređeni park ispred knjižice to i pokazuje. Primjećujemo da su i kante za smeće postavljene na odgovarajuću visinu, prilagođenu osobi u kolicima.
Nastavljamo do sjedišta uprave Sisačko-moslavačke županije. Prilagođen prilaz s parkirališta s kosom rampom odgovarajućeg nagiba vodi do lifta. Zaposlenici uprave uvjeravaju nas da je cijela zgrada prilagođena osobama s invaliditetom. Situacija je zadovoljavajuća i u zgradi gradske uprave.
Gumb koji ni jedna osoba u kolicima nije pritisnula
U nastavku obilaska nailazimo na primjer koji pokazuje koliko nepristupačnost može biti frustrirajuća osobi u kolicima. Ispred ulaza u jednu banku nalaze se stepenice, a na vratima je postavljen gumb s oznakom osobe u invalidskim kolicima. On bi trebao služiti za otvaranje vrata. Međutim, osoba koja se kreće u invalidskim kolicima do njega ne može doći, upravo zbog stepenica. Potvrđuje se ono što Dobrenić naglašava; postojanje pojedinog elementa pristupačnosti nije dovoljno ako cijeli put do njega nije pristupačan i ako ga osoba ne može samostalno koristiti.
Par metara dalje, banka potpuno prilagođena osobama u kolicima pokazuje da je pristupačnost ostvariva u praksi.
Međutim, nešto niže, u drugoj ulicu dočekuje nas još jedna blokada. Skela i preusmjeren promet. ‘Ljudima koji nisu u kolicima teško se kretati gradom u vrijeme njegove obnove nakon potresa. Za osobe u invalidskim kolicima situacija je znatno teža.’, govori Dren dok stojimo na privremenoj zebri nacrtanoj zbog potreba radova. Ona vodi na parkiralište, među parkirane aute. Osoba u kolicima ne može proći između njih niti postoji prilagođen prijelaz kojim bi se kolica mogla popeti na nogostup.
Napredak postoji, ali posla još ima
‘Pristupačan je onaj grad u kojem osoba može sama ući u poštu, prijeći ulicu, koristiti nogostup i doći do mjesta na koje želi’, ističe predsjednik SUOIGS.
Europski tjedan mobilnosti prilika je da se zapitamo koliko je takav grad danas stvarnost i što još moramo učiniti da bi slobodno kretanje gradom bilo pravo svih njegovih stanovnika.
Naš mali test pristupačnosti lokacija naveo nas je da usporedimo i promjene u propisima. Pristupačnost je i 2008. bila zakonski uređena. U međuvremenu su propisi postali detaljniji, a pristupačnost se danas uređuje kroz širi i precizniji skup pravila i standarda.
Hrvatsko zakonodavstvo usklađivalo se s europskim pravnim okvirom još tijekom procesa pristupanja Europskoj uniji, a ulaskom Hrvatske u EU nastavilo se razvijati unutar tog okvira. Njegov važan dio čini i Konvencija UN-a o pravima osoba s invaliditetom, koja pristupačnost povezuje s ostvarivanjem prava i ravnopravnim sudjelovanjem osoba s invaliditetom.
No pogled na stvarni grad pokazuje da donošenje propisa samo po sebi ne uklanja prepreke.
‘Danas možemo govoriti o suvremenim standardima pristupačnosti, ali na nekim mjestima još uvijek nailazimo na prepreke na koje smo upozoravali prije gotovo dvadeset godina.’, zaključuje Dren Dobrenić.